Svesno usmeravanje pažnje na disanje, telo, misao, zvuk ili druge spoljašnje ili unutrašnje podražaje.
Zapažanje misli, emocija i senzacija bez žurbe da ih procenimo, odbacimo ili promenimo.
Negovanje prihvatajućeg i nežnog odnosa prema sebi i svom unutrašnjem iskustvu.
Mindfulness je široko istraživan pristup koji može pomoći u razvijanju stabilije pažnje, emocionalne regulacije i boljeg kontakta sa sobom.
Kada između doživljaja i reakcije nastane prostor za izbor.
Mindfulness nije samo tehnika opuštanja, već način da budemo sada i ovde — sa pažnjom, prihvatanjem i otvorenošću prema sebi i svetu. Kroz svesnu prisutnost učimo da misli, emocije, telesne senzacije i unutrašnja stanja posmatramo sa više jasnoće, nežnosti i manje automatskog reagovanja.
Mindfulness je pristup razvijanja svesne prisutnosti — sposobnosti da svoje misli, emocije, telesne senzacije i unutrašnja stanja posmatramo sa više jasnoće, nežnosti i manje automatskih reakcija.
U mindfulness praksi ne pokušavamo da na silu uklonimo ono što je neprijatno. Učimo da budemo prisutni sa iskustvom koje se već dešava, da ga prepoznamo, imenujemo i posmatramo bez osuđivanja.
Na taj način između unutrašnjeg doživljaja i naše reakcije može da se pojavi više prostora. U tom prostoru nastaju smirenost, jasnije sagledavanje i mogućnost drugačijeg izbora.
Veliki broj mindfulness tehnika počiva na usmeravanju pažnje ka jednom objektu — disanju, telesnoj senzaciji, slici, misli, zvuku ili pokretu. Takav fokus pomaže umu da se umiri i da jasnije primeti ono što se dešava u sadašnjem trenutku.
Tokom prakse misli se prirodno pojavljuju. Cilj nije da ih zaustavimo, odbacimo ili osudimo, već da ih prepoznamo i nežno se vratimo izabranom fokusu.
Vremenom se razvija sposobnost da unutrašnja iskustva posmatramo sa više jasnoće, prihvatanja i manje automatskog reagovanja.
U psihoterapijskom procesu mindfulness pomaže osobi da se približi svom unutrašnjem iskustvu bez potrebe da ga odmah menja, potiskuje ili objašnjava.
Umesto borbe sa mislima, emocijama i telesnim senzacijama, razvija se pažljiviji odnos prema onome što se već dešava. Na taj način jača sposobnost da prepoznamo automatske reakcije, unutrašnje obrasce i trenutke u kojima nas preplavljuju misli, strahovi ili samoosuđivanje.
Kada se iskustvu priđe sa više prisutnosti, jasnoće i prihvatanja, otvara se prostor za drugačiji izbor.
Mindfulness ima korene u istočnim meditativnim praksama, a u savremenoj zapadnoj psihologiji i medicini razvija se poslednjih decenija kroz različite terapijske, edukativne i preventivne programe.
Danas se mindfulness koristi samostalno ili kao podrška drugim psihoterapijskim pristupima. Njegova vrednost nije samo u tehnikama, već u razvijanju drugačijeg odnosa prema sebi, iskustvu i svetu — sa više prisutnosti, prihvatanja i saosećanja.
Rezultati prakse
Redovna praksa može pomoći u smanjenju unutrašnje napetosti, anksioznosti i osećaja stalne zabrinutosti.
Mindfulness pomaže da ranije prepoznamo stresne reakcije i razvijemo više prostora između doživljaja i odgovora.
Kroz prisutnost i pažljivo posmatranje iskustva, osoba postepeno razvija jasniji odnos prema svojim mislima, emocijama i telu.
Praksa podržava izgradnju nežnijeg, prihvatajućeg i saosećajnijeg odnosa prema sebi, drugima i svetu.
Razvija se sposobnost da se bude ovde i sada, sa otvorenijim čulima i većom jasnoćom za ono što se zaista dešava.
Kada manje reagujemo automatski, otvara se prostor za svesniji izbor, drugačije ponašanje i život usklađeniji sa sobom.
Ne potcenjujte sebe. U vama postoji sposobnost da se probudite, razvijate saosećanje i dođete u dodir sa onim što je najbolje u vama.
PRAKSA PRISUTNOSTI
Mindfulness možete upoznati kroz individualni psihoterapijski rad ili kroz iskustvene radionice.
U individualnim sesijama možemo istraživati kako da razvijete više prisutnosti, jasnoće i nežnosti prema sebi u odnosu na teme sa kojima dolazite.
Kroz mindfulness radionice se upoznaje kroz vođene vežbe, iskustveni rad i postepeno razvijanje pažljivijeg odnosa prema sebi i svakodnevnom životu. Saznajte više o radionicama